Tukidid: Povijest peloponeskog rata

197 Pages·1957·21.741 MB·Croatian

by  Stjepan Telar, Thucydides

c..irHAT YPA
TU·KIDLD
MATICA HRVATSKA __„ .„ ......„ .„„„„• ........_..
GRČK I I RIM SK I KLASICI
UREDNIK
VELJKO GORTAN
POVIJEST
PELOPONESIZOG RATA
Naslov ol'iginala
8m >KUOtO!J~
'
3'.uy·(paqi~
1tcpl -rou 7to1.Eµ.ou PREVEO
!WV 0cA01tOVV!JO'tWV KUt 'A-3"!JVO:iwv STJEPAN TELAR
BAPOAdA
6Ht•BOfJ!KA
H.llm
1957
MATICA HRVATSKA
ZAGREB
GRAFICKI ZAVOD HRVATSKE, ZAGREB
'
c..irHAT YPA
TU·KIDLD
MATICA HRVATSKA __„ .„ ......„ .„„„„• ........_..
GRČK I I RIM SK I KLASICI
UREDNIK
VELJKO GORTAN
POVIJEST
PELOPONESIZOG RATA
Naslov ol'iginala
8m >KUOtO!J~
'
3'.uy·(paqi~
1tcpl -rou 7to1.Eµ.ou PREVEO
!WV 0cA01tOVV!JO'tWV KUt 'A-3"!JVO:iwv STJEPAN TELAR
BAPOAdA
6Ht•BOfJ!KA
H.llm
1957
MATICA HRVATSKA
ZAGREB
GRAFICKI ZAVOD HRVATSKE, ZAGREB
'
•
PREDGOVOR
Od svih vrsta atičke proze najprije se podigla do zamjer-
ne visine historiografija. To je zasluga Tukidida., koji je kratko
vrijeme, nakon što je Jonija rodila oca povijesti Herodota,
stvorio remek-djelo, jedno od najvećih u anti.ki. PosLije nje-
gove smrti atička historiografija opada, i nijedan. se od nje-
govih nasljednika ne može s njime mjeriti.
Tukidid se rodio u atičkom selu Halimuntu oko sat i po
hoda južno od Atene. Uzima se, da godina njeg'ova rođenja
pada oko 460. prije n. e., jer je na početku Peloponeskog rata
mogao imati 30 godina. Otac mu je bio Olor, trački doselje-
nik. Po njemu, a možda i po majci, bio je u rodu s Miltijadom
i Kimonom. Posjedovao je zlatne rudnike u Skaptehili u
Trakiji. Prihodi odatle c•mogućavali su mu da putuje po ra-
tištima skup ljajući točne podatke o ratu između Atene i
Sparte. Anegdota kaže, da je slušao u Olimpiji Herodota,. kad
je taj pred sarkupljenim Grcima čitao odlomke iz svoje povi-
jesti, i da je od ganuća proplakao. Herodot je tada rekao nje-
govu ocu: »Olore, narav tvoga sina žudi za znanjem.« Ta je
anegdota zacijelo nastala kasnije, kad je Tukidid već bio
glasovit povjesniča r. Prema nekim vijestima, bio je učenik
govornika Antifcnta. Brojni govori, koje je uvrstio u svoju
Povijest Peloponeskog· rata, potvrđuju, da je bio pod nje-
govim utjecajem kao i pod utjecajem sofistike, koja je
tada bila na vrhuncu svoga razvoja. Prvih četrdeset godina
svoga života proveo je što na imanju u Skaptehili, što u Ateni,
gdje je živo pratio Periklov politički rad. Ne znamo, da li je
tada učestvovao u državnom životu Atene vršeći kakvu službu
ili je bio samo promatrač. Tek osme godine Peloponeskog
rata, kad je Spartanac Brazida usred zime nenadano napao za
Atenja:ie važan grad Amfipol na tračkoj obali, nalazimo Tu~
7
kidida kao stratega na čelu dijela atenske mornarice kod
Tukidid je skroz naskroz filozofski obrazovan. Znanstvent
otoka Tasa. Na poziv druga, da mu priteče u pomoć, zakasnio
duh proniče čitavo njegovo djelo povećavajući mu uvelike
je, i Amfipol je pao u ruke Spartancima. Jedino je uspio vrijednost. On je prije svega čovjek, koji vjeruje, da svijetom
obraniti amfipolsku luku Ejon. Atenjani ga zato, a možda upravljaju prirodni zakoni, da je pučko vjersko shvaćanje
ujedno i s kojega drugog razloga, okrive zbog veleizdaje i djetinjasta i da je svatko sam svoje sreće kovač. Vijest, da su
osude na smrt. On se spase od smrti otišavši u prognanstvo. mu učitelji bili filozof Anaksagora, govornik Antifont i sofist
Punih je dvadeset godina proživio izvan svoje domovine, koje Gorgija, ne da se dokazati, ali je vjerojatna~ jer nalazimo tra-
na putovanjima skupljajući podatke o ratu, koje u Skapte- gove njihova, učenja u njegovu povijesnom djelu. Prema jed-
hili. Kad je Lizandar 404. godine zauzeo Atenu i srušio pirej- nom njegovom biografu neki tvrde, da je bio optužen zbog
ske. zidove, bila je proglašena opća amnestija, i svi su se b~b.oštva-:-J-asno vidimo, da nije vjerovao u čudesa, niti išta
'pr?gnanici mogli vratiti u Atenu. Nije sigurno, da li se Tuld- držao do proročišta i proročanstava. Kad je u Ateni izbila
did odmah okoristio tom· amnestijom. O svom povratku u kuga, veli on, ljudi se sjetiše nekoga starog proročanstva, koje
Atenu sam govori u V. knjizi svoje Povijesti. Smrt ga je za- je bilo najavila, da će u Ateni nastati 1 im 6 s, što znači: glad.
o
tekla prije 395. godine. Prema tradiciji, koja se u vojedino- Tad su ljudi rekli: »Pogrešno je l i m 6 s, ima biti 1 im 6 s,
stima ne slaže, umro je nasilnom smrću u Ateni ili na putu u što znači: kuga.« Zatim dodaje: »Kad bi u Ateni kasnije na.:
S~aptehilu. Pokopan je u Kimonovoj grobnici u Ateni. Njegov stala glad, tad bi ljudi opet rekli, da je proročanstvo ispravno,
biograf Markelin kaže, da mu je na grobu bio urezan natpis: jer kaže, da će u Ateni nastati 1im6 s, to jest: glad.« Nje-
TUKIDID OLOROV HALIMUNCANIN i da je tome ·netko govi su nazori na svijet sasvim oprečni shvaćanju Herodo-
d?dao: OVDJE POCIV A. Kako osuđene z,bog veleizdaje nije tovu, čija je Povijest puna proročanstava, kojima se tumače
bilo slobodno sahrMLiti u Ateni, ne zna se, jesu. li ga potajno povijesni događaji. t
pokopali ili su onamo bile pyenijete samo njegove kosti. Svoju Povijest piše Tukidid pragmatički: činjenicama
Kad je Tukidid umro, njegova je Povijest Peloponeskog traži ,prirodne, a ne natprirodne uzroke, ispitujući uvijek uz-
rata ostala nedovršena. Sam izrijekom ·kaže, da je kanio ročnu vezu među događwjima. Prirodni razlozi kod ljudi stoje
opisati dvadeset i sedam godina Pelopone*og rata, koji je do volje pojedinca i do·njegova karaktera. Atenjanin ili Spar-
trajao od 431. do 404., a njegovo se pripovijedanje prekida tanac nesvijesno se pokoravaju baštinjenim običajima i rijetko
godinom 411., koja je tek dvadeseta godina rata. Točno pred- im S!! o,piru. Tukidid prenosi to od pojedinac<L na čitave nar
viđajući, da će taj rat biti težak i sudbonosan, stao je odmah rode. Uz te moralne uzroke događaja ističe on uvijek i mate-
pri njegovu početku skupljati podatke, ali je svoje djelo poč e o rijalne, kao što su: geografski poLožaj zemlje, vojna snaga i
izrađivati istom nakon njegova svršetka. To vidimo po tome financijska sredstva. Herodotu je moral najviši zakon povi-
što na više mjestg_u prvim knjigama svoga djela, na pr. I 93'. jesti, a Tukidid drži, da moral zaprema malo mjesta u ljud-
97, II 65, 100, ukazuje na svršetak toga rata. skim djelima, bar što se tiče neposrednog djelovanja na povi-
Tukididova Povijest Peloponeskog rata podijeljena je u jesne događaje. On visoko cijeni vrlinu i ističe opasnosti na-
t1sačuvanim rukopisima na 8 knjiga, od kojih je osma samo stale za Heladu zbog moralne iskvarenosti kao posljedice rata.
~.njoj Ipak u duhu svoga vremena tvrdi, da korist vodi svijet. Ta
p:vobitni nac_rt: pa zato i nema uvrštenih govora. Ta
dioba ne potJece od Tukidida, nego od kasnijih aleksandrin- lcorist, opravdana ili neopravdana, često dje.luje na štetu
skih gramatičara. Neki uč e njaci tvrde, da Tukididova Povi- mora!EJ
jest nije prvobitno imala onoga jedinstva, što <ja ima danas. Herodot, poput našeg Kačića, piše svoju Povijest, da se
Mo2·e biti. Važna je ipak činjenica, da to jedinstvo postoji i xlavna djela, što su ih izveli bilo Heleni ili barbari, ne zabo-
rave, a Tukididu je njegova Bov'ij1eSit t e č e v i n a z a u v i-
da ga je Tukidid sasvim jasno htio, jer o tome govori uJ više
navrata. i e k. On ne piše za časdvitu nasladu, nego zato·, da bi se i
kasniji naraštaji okoristili njegovim djelom. Njemu je povi-
8
9
kidida kao stratega na čelu dijela atenske mornarice kod
Tukidid je skroz naskroz filozofski obrazovan. Znanstvent
otoka Tasa. Na poziv druga, da mu priteče u pomoć, zakasnio
duh proniče čitavo njegovo djelo povećavajući mu uvelike
je, i Amfipol je pao u ruke Spartancima. Jedino je uspio vrijednost. On je prije svega čovjek, koji vjeruje, da svijetom
obraniti amfipolsku luku Ejon. Atenjani ga zato, a možda upravljaju prirodni zakoni, da je pučko vjersko shvaćanje
ujedno i s kojega drugog razloga, okrive zbog veleizdaje i djetinjasta i da je svatko sam svoje sreće kovač. Vijest, da su
osude na smrt. On se spase od smrti otišavši u prognanstvo. mu učitelji bili filozof Anaksagora, govornik Antifont i sofist
Punih je dvadeset godina proživio izvan svoje domovine, koje Gorgija, ne da se dokazati, ali je vjerojatna~ jer nalazimo tra-
na putovanjima skupljajući podatke o ratu, koje u Skapte- gove njihova, učenja u njegovu povijesnom djelu. Prema jed-
hili. Kad je Lizandar 404. godine zauzeo Atenu i srušio pirej- nom njegovom biografu neki tvrde, da je bio optužen zbog
ske. zidove, bila je proglašena opća amnestija, i svi su se b~b.oštva-:-J-asno vidimo, da nije vjerovao u čudesa, niti išta
'pr?gnanici mogli vratiti u Atenu. Nije sigurno, da li se Tuld- držao do proročišta i proročanstava. Kad je u Ateni izbila
did odmah okoristio tom· amnestijom. O svom povratku u kuga, veli on, ljudi se sjetiše nekoga starog proročanstva, koje
Atenu sam govori u V. knjizi svoje Povijesti. Smrt ga je za- je bilo najavila, da će u Ateni nastati 1 im 6 s, što znači: glad.
o
tekla prije 395. godine. Prema tradiciji, koja se u vojedino- Tad su ljudi rekli: »Pogrešno je l i m 6 s, ima biti 1 im 6 s,
stima ne slaže, umro je nasilnom smrću u Ateni ili na putu u što znači: kuga.« Zatim dodaje: »Kad bi u Ateni kasnije na.:
S~aptehilu. Pokopan je u Kimonovoj grobnici u Ateni. Njegov stala glad, tad bi ljudi opet rekli, da je proročanstvo ispravno,
biograf Markelin kaže, da mu je na grobu bio urezan natpis: jer kaže, da će u Ateni nastati 1im6 s, to jest: glad.« Nje-
TUKIDID OLOROV HALIMUNCANIN i da je tome ·netko govi su nazori na svijet sasvim oprečni shvaćanju Herodo-
d?dao: OVDJE POCIV A. Kako osuđene z,bog veleizdaje nije tovu, čija je Povijest puna proročanstava, kojima se tumače
bilo slobodno sahrMLiti u Ateni, ne zna se, jesu. li ga potajno povijesni događaji. t
pokopali ili su onamo bile pyenijete samo njegove kosti. Svoju Povijest piše Tukidid pragmatički: činjenicama
Kad je Tukidid umro, njegova je Povijest Peloponeskog traži ,prirodne, a ne natprirodne uzroke, ispitujući uvijek uz-
rata ostala nedovršena. Sam izrijekom ·kaže, da je kanio ročnu vezu među događwjima. Prirodni razlozi kod ljudi stoje
opisati dvadeset i sedam godina Pelopone*og rata, koji je do volje pojedinca i do·njegova karaktera. Atenjanin ili Spar-
trajao od 431. do 404., a njegovo se pripovijedanje prekida tanac nesvijesno se pokoravaju baštinjenim običajima i rijetko
godinom 411., koja je tek dvadeseta godina rata. Točno pred- im S!! o,piru. Tukidid prenosi to od pojedinac<L na čitave nar
viđajući, da će taj rat biti težak i sudbonosan, stao je odmah rode. Uz te moralne uzroke događaja ističe on uvijek i mate-
pri njegovu početku skupljati podatke, ali je svoje djelo poč e o rijalne, kao što su: geografski poLožaj zemlje, vojna snaga i
izrađivati istom nakon njegova svršetka. To vidimo po tome financijska sredstva. Herodotu je moral najviši zakon povi-
što na više mjestg_u prvim knjigama svoga djela, na pr. I 93'. jesti, a Tukidid drži, da moral zaprema malo mjesta u ljud-
97, II 65, 100, ukazuje na svršetak toga rata. skim djelima, bar što se tiče neposrednog djelovanja na povi-
Tukididova Povijest Peloponeskog rata podijeljena je u jesne događaje. On visoko cijeni vrlinu i ističe opasnosti na-
t1sačuvanim rukopisima na 8 knjiga, od kojih je osma samo stale za Heladu zbog moralne iskvarenosti kao posljedice rata.
~.njoj Ipak u duhu svoga vremena tvrdi, da korist vodi svijet. Ta
p:vobitni nac_rt: pa zato i nema uvrštenih govora. Ta
dioba ne potJece od Tukidida, nego od kasnijih aleksandrin- lcorist, opravdana ili neopravdana, često dje.luje na štetu
skih gramatičara. Neki uč e njaci tvrde, da Tukididova Povi- mora!EJ
jest nije prvobitno imala onoga jedinstva, što <ja ima danas. Herodot, poput našeg Kačića, piše svoju Povijest, da se
Mo2·e biti. Važna je ipak činjenica, da to jedinstvo postoji i xlavna djela, što su ih izveli bilo Heleni ili barbari, ne zabo-
rave, a Tukididu je njegova Bov'ij1eSit t e č e v i n a z a u v i-
da ga je Tukidid sasvim jasno htio, jer o tome govori uJ više
navrata. i e k. On ne piše za časdvitu nasladu, nego zato·, da bi se i
kasniji naraštaji okoristili njegovim djelom. Njemu je povi-
8
9
jest učiteljica života. Za razliku ·od pređašnjih povjesnicara, ska vojna u Pr.lopones k om rat u, k OJ· u J'e opisao Tukidid u
koji su ;počinjali od najstarijih, mitskih vremena, on piše po- svome djelu.
_go~o .ri,
vijest svoga vremena, krvavu i nepoštednu borbu između Pravi su biseri njegova povijesnog dj_ela. b:ojni
Atenjana i Spartanaca, a sta,rinu spcnninje samo nuzgredice koji su uvršteni u prvih sedam k":?'iga. ~~i_.daJe. ih poJ_~dm t~
za objašnjenje prilika svoga vremena. Kudi logografe, koji državnicima, da bi što jasnije izlazio poltticku ide~lo~ tJU nJt
iznose stare priče, i pjesnike, što žele uljepšati stvarnost. hove stranke. Ako ima pri ruci nečiji stvar-r:o odrz°:ni govo,~,
Njemu ništa nije preče od istine. Zato i putuje po bojištima nastoji iznijeti ga ~jernije, a ako ne moze r;lo nJeg<l: doci'.
ispitujući ne samo Atenjane, nego i .Spartance. Odmah na po- . a.ko kako najbolje odgovara) govornikovoJ
sastav lJa ga on , k · ik
četku neprijateljstava vidio je, kako sam kaže, da će taj rat Ličn osti, tadašnjoj situaciji i idejama stran~e, OJU _gov?rn.„
biti težak i dugotrajan, jer su protivnici moćni i imaju jake zastupa. Ti govori koji znaju biti dosta dugi, pokazuJU vidl3iv
saveznike i obilje sredstava za ratovanje. Zbog toga odmah u utjecaj Antifontove retorike.
početku prikuplja revno podatke o jednima i drugima. U ;pri- povjesničar,
Tukidid nije samo vrstan nego. i velik .umjet-
kazivanju ratnih događaja nastoji biti što nepristraniji. Više nik. To se vidi već po kompoziciji njegova d3ela, ko3e se u
mu je do toga, da shvati događaje, nego da o njima izriče svoj Herodotov~: Her~dota,
tome sasvim razlikuje od Povijesti Kod.
sud. Iako aristokrat po rođenju, divi se atenskoj demokraciji, pripovi~e~an?e l~ ­
koji ima bezbroj epizoda i digresija, tece
. koja ga je prognala i kojoj u početku nije bio sklon. Kad go- gano, čime podsjeća na staru epopeju'.. a Tuktd;_d Je naprotiv
vori o svom prognanstvu, kao da govori o prognanstvu ne- kratak i patetičan kao pjesnik tragediJe. Uzevsi. ~~o z~data .~
koga drugoga. Savršeno poznaje glavni predmet svoga razb- da prikaže borbu između Atene i Sparte. ~a vo3nick~ ~ poli-
ganja: politiku i rat. I u prikazivanju političkih sukoba i u tičku prevlast u Grčkoj, on ide svome. c_il3u rav;io si~urno
i
opisivanju ratnih pothvata jasno nam se pokazuje kao čovjek bez skretanja i udaljavanja od teme. Sicilska voJna, ~oJa ~a ~
od za.nata.rPrema starini odnosi se potpuno slobodno. Znača­ prema dvije .knjige, napisana je kao zbita dr~r:ia: p:vi usp!es:
jan je ;prirfijer toga njegova kritika Homera u početku d)ela. s nadom u konačnu pobjedu, dolazak Giltpov i smanJeni
s~om.
Kad izlaže događaje svoga vremena, nastoji upoznati prilike uspjesi, zatim obrat, porazi i napokon potpun ,!akav
vlastitim očima. Ako mu to nije moguće, ispituje obje protiv- . način pripovijedanja snažno djeluje i na dana~ri:Je~ citaoc~ .
politič .kih du~okih
ne stranke; tada on nije ni Atenjanin ni Spartanac, nego samo I pojedi.ni govori, koji su puni refleksiJa i
pregle~nom st~u~turom k~a ~
historik. Veliku važnost pridaje geografskim podacima ka.o apažanja, odlikuju se jasnom i •.
rrrk uvod, opširnija razrada teme i sazet zakl31:cak. P_o1edtnt
okviru povijesnih događaja i u tome gotovo sve istražuje
,. dijelovi međusobn o čvrsto povezani, tako da Je svaki govor
sam; jer nema prethodnika. Nastoji da bude što točniji i u 11
nokružena logička cjelina.
kronologiji. Da izbjegne pogreške zbog različitih grčkih ka-
tiče P~o-
lendara, upotrebi.java za vremensko određivanje prirodne po- što se stila iako Tukidid dosta duguj.e . Gorgi?i,
jave: pripovijeda po zimama i ljetima, što se najbolje slaže , I · Anti.fontu on mu daje svoj lični, individualni pde' ca' t.
s tadašnjim vođenjem rata. Ta godišnja doba dijeli opet na II I nG Uj ei ziku i u načinu , izražavanja Tukidid .prosvir· u_J• e tra ;cio-
ce~to
1111/ni oblik i kadšto ga razbija. Smionost n3egova,:zraza
kra.će periode, na pr. onda, kad je dozrijevalo žito ili kad su
iznenađuje. izriče. n~ n~ci~ obogacu~
prnvo Nove misli nov
se obavljali ;poljski radovi. To doduše nije baš. najtočnije vre-
111 u<'i izražajne mogućnos ti grčkoga Jezika ..u zel3i, ~a bud .
mensko od?;eđivanje, ali ipak predstavlja napredak prema
dotadašnjoj kronologiji. Same događaje prikazuje jasno1i na- t 11 sažetiji i pregnantniji, postaje kadšto ne3asan. SvoJ. pr~zni
il'čnik obogaćuje mnogim pjesničkim izrazi~a, neolog~~~~ma
stoji da ih što bolje obrazloži tražeći uvijek logičku vezu iz-
među posljedica i uzroka. Zato možemo s pravom reći, da nam I rrrhaizmima. Vrlo je slobodna i njegova sintaksa. RiJeci se
uobičajenim
,. redaju redom, nego potpuno slobodno kao kod
je malo koji dio svjetske povijesti tako dobro poznat kao sicil-
11
10
jest učiteljica života. Za razliku ·od pređašnjih povjesnicara, ska vojna u Pr.lopones k om rat u, k OJ· u J'e opisao Tukidid u
koji su ;počinjali od najstarijih, mitskih vremena, on piše po- svome djelu.
_go~o .ri,
vijest svoga vremena, krvavu i nepoštednu borbu između Pravi su biseri njegova povijesnog dj_ela. b:ojni
Atenjana i Spartanaca, a sta,rinu spcnninje samo nuzgredice koji su uvršteni u prvih sedam k":?'iga. ~~i_.daJe. ih poJ_~dm t~
za objašnjenje prilika svoga vremena. Kudi logografe, koji državnicima, da bi što jasnije izlazio poltticku ide~lo~ tJU nJt
iznose stare priče, i pjesnike, što žele uljepšati stvarnost. hove stranke. Ako ima pri ruci nečiji stvar-r:o odrz°:ni govo,~,
Njemu ništa nije preče od istine. Zato i putuje po bojištima nastoji iznijeti ga ~jernije, a ako ne moze r;lo nJeg<l: doci'.
ispitujući ne samo Atenjane, nego i .Spartance. Odmah na po- . a.ko kako najbolje odgovara) govornikovoJ
sastav lJa ga on , k · ik
četku neprijateljstava vidio je, kako sam kaže, da će taj rat Ličn osti, tadašnjoj situaciji i idejama stran~e, OJU _gov?rn.„
biti težak i dugotrajan, jer su protivnici moćni i imaju jake zastupa. Ti govori koji znaju biti dosta dugi, pokazuJU vidl3iv
saveznike i obilje sredstava za ratovanje. Zbog toga odmah u utjecaj Antifontove retorike.
početku prikuplja revno podatke o jednima i drugima. U ;pri- povjesničar,
Tukidid nije samo vrstan nego. i velik .umjet-
kazivanju ratnih događaja nastoji biti što nepristraniji. Više nik. To se vidi već po kompoziciji njegova d3ela, ko3e se u
mu je do toga, da shvati događaje, nego da o njima izriče svoj Herodotov~: Her~dota,
tome sasvim razlikuje od Povijesti Kod.
sud. Iako aristokrat po rođenju, divi se atenskoj demokraciji, pripovi~e~an?e l~ ­
koji ima bezbroj epizoda i digresija, tece
. koja ga je prognala i kojoj u početku nije bio sklon. Kad go- gano, čime podsjeća na staru epopeju'.. a Tuktd;_d Je naprotiv
vori o svom prognanstvu, kao da govori o prognanstvu ne- kratak i patetičan kao pjesnik tragediJe. Uzevsi. ~~o z~data .~
koga drugoga. Savršeno poznaje glavni predmet svoga razb- da prikaže borbu između Atene i Sparte. ~a vo3nick~ ~ poli-
ganja: politiku i rat. I u prikazivanju političkih sukoba i u tičku prevlast u Grčkoj, on ide svome. c_il3u rav;io si~urno
i
opisivanju ratnih pothvata jasno nam se pokazuje kao čovjek bez skretanja i udaljavanja od teme. Sicilska voJna, ~oJa ~a ~
od za.nata.rPrema starini odnosi se potpuno slobodno. Znača­ prema dvije .knjige, napisana je kao zbita dr~r:ia: p:vi usp!es:
jan je ;prirfijer toga njegova kritika Homera u početku d)ela. s nadom u konačnu pobjedu, dolazak Giltpov i smanJeni
s~om.
Kad izlaže događaje svoga vremena, nastoji upoznati prilike uspjesi, zatim obrat, porazi i napokon potpun ,!akav
vlastitim očima. Ako mu to nije moguće, ispituje obje protiv- . način pripovijedanja snažno djeluje i na dana~ri:Je~ citaoc~ .
politič .kih du~okih
ne stranke; tada on nije ni Atenjanin ni Spartanac, nego samo I pojedi.ni govori, koji su puni refleksiJa i
pregle~nom st~u~turom k~a ~
historik. Veliku važnost pridaje geografskim podacima ka.o apažanja, odlikuju se jasnom i •.
rrrk uvod, opširnija razrada teme i sazet zakl31:cak. P_o1edtnt
okviru povijesnih događaja i u tome gotovo sve istražuje
,. dijelovi međusobn o čvrsto povezani, tako da Je svaki govor
sam; jer nema prethodnika. Nastoji da bude što točniji i u 11
nokružena logička cjelina.
kronologiji. Da izbjegne pogreške zbog različitih grčkih ka-
tiče P~o-
lendara, upotrebi.java za vremensko određivanje prirodne po- što se stila iako Tukidid dosta duguj.e . Gorgi?i,
jave: pripovijeda po zimama i ljetima, što se najbolje slaže , I · Anti.fontu on mu daje svoj lični, individualni pde' ca' t.
s tadašnjim vođenjem rata. Ta godišnja doba dijeli opet na II I nG Uj ei ziku i u načinu , izražavanja Tukidid .prosvir· u_J• e tra ;cio-
ce~to
1111/ni oblik i kadšto ga razbija. Smionost n3egova,:zraza
kra.će periode, na pr. onda, kad je dozrijevalo žito ili kad su
iznenađuje. izriče. n~ n~ci~ obogacu~
prnvo Nove misli nov
se obavljali ;poljski radovi. To doduše nije baš. najtočnije vre-
111 u<'i izražajne mogućnos ti grčkoga Jezika ..u zel3i, ~a bud .
mensko od?;eđivanje, ali ipak predstavlja napredak prema
dotadašnjoj kronologiji. Same događaje prikazuje jasno1i na- t 11 sažetiji i pregnantniji, postaje kadšto ne3asan. SvoJ. pr~zni
il'čnik obogaćuje mnogim pjesničkim izrazi~a, neolog~~~~ma
stoji da ih što bolje obrazloži tražeći uvijek logičku vezu iz-
među posljedica i uzroka. Zato možemo s pravom reći, da nam I rrrhaizmima. Vrlo je slobodna i njegova sintaksa. RiJeci se
uobičajenim
,. redaju redom, nego potpuno slobodno kao kod
je malo koji dio svjetske povijesti tako dobro poznat kao sicil-
11
10
pjesnika..1 Tipične osobine Tukididova stila jasnije dolaze do
izražaja u govorima nego u pripovijedanju događaja.
Tukidid je već u antiki našao nasljedovača . Tu je u prvom
redu Ksenofont, za kojega neka tradicija kaže da je objavio
njegovo nedovršeno djelo. U svojoj Helenskoj povijesti zapo-
činje ondje, gdje je Tukidid stao, t. j. godinom 411. Tukidi-
dovu Povijest nastavili su i Teopomp i Kratip, no svi bez
prava uspjeha. Tukidid se nije dao nasljedovati.
PRVA KNJIGA
STJ EP AN TELAR
VA2NOST PELOPONESKOG RATA
1. - Tukidid Atenjanin1 -0pisao je rat Peloponežana i
Atenjana, kako su ratovali jedni s drugima. Počeo je pisati
odmah u početku, jer je .naslutio, da će biti velik i najvred-
niji spomena od prijašnjih ratova, zaključujući po tomu, što
su jedni i drugi bili na vrhuncu u svakoj pripravi za nj i jer
je vidio i ostale Helene2 gdje ustaju jedni uz jednu, drugi uz
drugu stranu, i to jedni odmah, a drugi tek nakon razmišlja-
nja. To je naime bio doista najveći pokret Helena i jednog
dijela barbara, a tako re ći i najvećeg dijela svijeta. Dog ađaje
prije toga i još starije bijaše nemoguće jasno ispitati poradi
starine, ali prema znacima, kojima mogu povjerovati, dok pro-
matram najstarije vrijeme, držim, da 1li događaji nisu bili
veliki ni po ratovima ni po ostalom.
STARA HELADA
2. - Očito je, da sadašnja t. zv. Helada nije bila u sta-
rini stalno naseljena, nego je prije bilo seoba, i pojedina su
•
plemena lako ostavljala svoju zemlju, a silila su ~h na to
1 Pisac se naztvia po rodnom gradu Tukidid Atenjanin još
I Ui V, 2'6. Inače stoji s.amo Tukid'id. A~o nastup.a kao v-0jsk ovođa
!lako u IV, li04~,, dodaje ime očevo : Tukidid OLMov.
2 Grci su sebe zviali Helen:ima, a sve druge narode barbarima.
<: rcima (Graeci) prozvali su ih Rimljani po nekom epirskom
l•lemenu.
13
12
pjesnika..1 Tipične osobine Tukididova stila jasnije dolaze do
izražaja u govorima nego u pripovijedanju događaja.
Tukidid je već u antiki našao nasljedovača . Tu je u prvom
redu Ksenofont, za kojega neka tradicija kaže da je objavio
njegovo nedovršeno djelo. U svojoj Helenskoj povijesti zapo-
činje ondje, gdje je Tukidid stao, t. j. godinom 411. Tukidi-
dovu Povijest nastavili su i Teopomp i Kratip, no svi bez
prava uspjeha. Tukidid se nije dao nasljedovati.
PRVA KNJIGA
STJ EP AN TELAR
VA2NOST PELOPONESKOG RATA
1. - Tukidid Atenjanin1 -0pisao je rat Peloponežana i
Atenjana, kako su ratovali jedni s drugima. Počeo je pisati
odmah u početku, jer je .naslutio, da će biti velik i najvred-
niji spomena od prijašnjih ratova, zaključujući po tomu, što
su jedni i drugi bili na vrhuncu u svakoj pripravi za nj i jer
je vidio i ostale Helene2 gdje ustaju jedni uz jednu, drugi uz
drugu stranu, i to jedni odmah, a drugi tek nakon razmišlja-
nja. To je naime bio doista najveći pokret Helena i jednog
dijela barbara, a tako re ći i najvećeg dijela svijeta. Dog ađaje
prije toga i još starije bijaše nemoguće jasno ispitati poradi
starine, ali prema znacima, kojima mogu povjerovati, dok pro-
matram najstarije vrijeme, držim, da 1li događaji nisu bili
veliki ni po ratovima ni po ostalom.
STARA HELADA
2. - Očito je, da sadašnja t. zv. Helada nije bila u sta-
rini stalno naseljena, nego je prije bilo seoba, i pojedina su
•
plemena lako ostavljala svoju zemlju, a silila su ~h na to
1 Pisac se naztvia po rodnom gradu Tukidid Atenjanin još
I Ui V, 2'6. Inače stoji s.amo Tukid'id. A~o nastup.a kao v-0jsk ovođa
!lako u IV, li04~,, dodaje ime očevo : Tukidid OLMov.
2 Grci su sebe zviali Helen:ima, a sve druge narode barbarima.
<: rcima (Graeci) prozvali su ih Rimljani po nekom epirskom
l•lemenu.
13
12
druga plemena, kad god ih je bilo vise. Trgovine nije bilo, Danajcima, Ar,gejcima i Ahejcima. Nije doista ni barbare spo-
ni ti su se družili bez straha jedni s 1 drugima ni po kopnu ni menuo, i to poradi toga, što se ni Heleni, kako m.i se čini, nisu
preko mora; uživali su svaki od svoga samo koliko su trebali nasuprot onima još razlikovali jednim imenom. Heleni dakle,
za život, a obilja novaca nisu imali. Nisu ni ob.rađivali zemlju, nazvani kako koji po gradovima, i k!oliko ih se me đusobno
jer je bilo nesigurno, kad će odakle drugi tko doći i oteti im razumijevalo, a koji su kasnije svi bili tako nazvani, ništa
je, pogotovo kad ndsu imali utvrđenih mjesta. I držeći, da nisu izveli zajednički pr'ije Trojanskoga rata poradi slabosti
svagdje mogu nabaviti ..svakodnevnu nužnu hranu, nisu se i međusobne nepovezanosti. Pa i na tu vojnu pošli su zajed-
teško dizali iz .svojih sjedišta i poradi toga nisu imali ni moć ­ ni čk i , kad su već više plovili morerh. .
nih veliikih gradova ni ostale obrane. Najveće promjene sta-
novnika doživljavala je uvijek najplodnija zemlja, koja se
NAJSTARIJA MORNARICA KRALJA MINOSA
sad naziva Tesalija, i Beotija i veliki dio Peloponeza osim
Arkadije, a od ostale zemlje što je bilo najbolje. Zbog plod-
4. - Minos je od onih, za koje po predaji znamo, kao
no!lti zemlje kod nekih se plemena razvijala moć, veća i među najstarijC pribavio sebi brodovlje i zavladcto najveć i m dije-
njima je dolazilo do razmil'lica, poradi čega su onda sami pro~ lom sadašnjega helenskog mora, zagospodario Kikladsl)_ i ~
padali, a ujedno su većma na njih navaljivala strana pleme- otocima i prvi naselio veliku većlnu njih otjeravši Karane i
na. Atika je doista od davnine živjela bez buna zbog mršave
postavivši svoje sino·ve za gospodare. I gonio je gusare s mora,
zemlje i nastavali su je uvijek isti. ljudi. Za tu tvrdnju i ovo
koliko je mogao, naravski zato, da ima veće dohotke.
je dosta jak dokaz, što se ostali gradovi zbog seoba nisu jed-
nako povećali, jer su se iz ostale Helade najmoćniji ljudi,
ZACETAK I PROŠIRENJE GUSARSTVA
istjerani zbog rata ili bune, utjecali k Atenjanima kao na si-
gurno mjesto. Postajući građanima, odmah su još od starine
5. - Cim su stari Heleni i oni ba11bari, koji su stanovali
povećali njihov grad mnoštvom ljudi, tako da su Atenjani
na kopnu uz more i koliko lih je imalo u vlasti otoke, počeli
kasnije osnovali naseobine i u Jonijl, jer im Atika nije više
više ploviti jedni k drugima, dadoše se na gusarenje, a vodili
bila dosta velika.
su ih najmoćniji ljudi poradi svoje koristi i prehrane slabih.
Napadali su ii plijenili neutvrđene i poput sela nastanjene
HELENSKO IME gradove i od toga živjeli najveći dio života, a ni.kako im taj
posao nije donosio ~ramote, nego štaviše i neku čast. To se
3. - Ni ov'o mi nije najmanji dokaz za slabost starih He- ' očit uje još i sada kod nekih kopnenih stanovnika, kojima je
lena, što nekoć prije Trojanskoga rata Helada očito nije ništa dika, da to vješto rade. I stari pjesnici svagdje jednako ispi-
zajednički izvela. A čini mi se, da ni to ime još nije imala tuju mornare, koji kod njih pristaju, da li su gusari, jer niti
1 čitava zemlja, nego u vrijeme prije Helena Deukalionova au taj posao držali nedostojnim onih, koje su pitali, niti su
\ uopće još nije bilo toga naziva, a nadijevali su sebi imena po· lm 'to predbacivali oni, kojima je bilo stalo ~a to doznaju.
drugim narodima, najviše po Pelazgima. A kad se Helen i I na kopnu su plijenili jedni druge. I dosad se veliki dio He-
njegovi sinovi. osiliše u FtLotidi, te su ih zvali u pomoć u ostale 1nde ravna po starom običaju, kao kod ozolskih Lo~rana,
gradove, pojedinci su se već zbog drugovanja s njim radije l•:tolaca, Akarnanaca i onih na tom dijelu kopna. Ostalo je
zvali Helenima. Ipa.k dugo vremena nije moglo to ime kod I lm stanovnicima kopna od negdašnje.ga gusarenja to, što sa
svih prevladati. A svjedoči najviše Homer, jer, premda je živio· obom nose oružje.
još mnogo poslije Trojanskoga rata, nigdje ih ni;e sve tako 6. - Sva je naime Helada nosila oružje, jer su im na-
nazvao, pa ni druge osim Ahilejeva naroda iz 'Ftiotide, ikoji lnmbe bile 1nieutvrđene i međuso bn i 'putovi nesigurni, pa su
su baš bili prvi He.leni, nego ih u svojim pjesmama zove 11 l>lč no provodili život s oružjem kao barbari. A dokaz neg-
14 15