Table Of ContentAutor je uložio izvanredno velik napor na sakupljanju i si-
stematizaciji obimne građe, zasad jedinstvene u našoj historiogra-
fiji kada je riječ o logorima u Jasegovcu i Staroj Gradiški. Navo-
đenje izvora i bilježaka pojačava dokumentarnost prezentiranih
Činjenica. Dosadašnji napori da se napiše i monografski obradi
sistem ustaškog terora koji je, među ostalim, došao najviše do iz-
ražaja u osnivanju i funkcioniranju logora — masovnih gubilišta,
pokazali su da za to nedostaje sva potrebna arhivska građa, pa se
nameće potreba povezivanja kritičkog, znanstvenog rada s konzul-
tacijama i sjećanjima malobrojnih preživjelih logoraša koji su po
svom oslobođenju iznosili svjedočanstva o zbivanjima kojima su
bili svjedoci. Daleko najveći dio građe ovdje se po prvi puta objav-
ljuje u cjelosti.
Ovu knjigu Antuna Miletića treba svakako objaviti kao nada-
sve vrijedan doprinos poznavanju nastanka i funkcioniranja najvećih
ustaških gubilišta: logora Jasenovac i Stara Gradiška — o kojima
u našoj historiografiji gotovo da i nema kritičkih, znanstvenih
radova.
(Iz recenzije dr Narcise Lengel-Krizman)
U hronološkom redu, najprihvatljivijem u ovakvim poduhva-
tima, prezentirana građa u knjizi pokazuje istoriju koncentracio-
nog logora viđenu, s jedne strane, kroz mnoštvo zakonskih odredbi
i odluka, naloga i naredbi direktiva i raspisa za masovno logori-
sanje, a s druge, kroz kazivanja preživjelih logoraša i zapisnička V
saslušanja jasenovačkih zlikovaca. Ahtun Miletić je prepustio do- .
kumentima da govore o svemu onome što je ostalo od krvave jase-
novačke drame, da govore o tempu ubijanja i neutoljWj fašistič-
koj gladi koja je proždirala svoje žrtve do maksimuma.
Autor je naveo i'sve dosadašnje procjene o broju žrtava u.
Jasenovcu, istovremeno upoznavši čitaoca da su ustaše mnoge* ljude
zarobljene U borbama ili uhvaćene kod kuća odvele na ubijanje, u
Gtadinu, a nigdje ih nisu registrovale niti prebrojavale, I *
Knjiga Antuna Miletića ima izuzetnu dokumentarnu vrijed-
nost kao izvorište za sva dalja istraživanja i nova saznanja o ovom
ustaškom logoru,
Bogat izbor autentičnih fotosa i faksimila dokumenata «amo
dopunjavaju tragičan „ aW o Jasenovcu.
Biblioteka IZVORI
Urednici
Vidak Perič
Vasilije Kalezić
Borivo je Vulin
Recenzenti
dr Narcisa Lengel-Krizman
Dragoj e Lukić
Likovna oprema,
Zoran Branković
Antun Miletić
KONCENTRACIONI
LOGOR
J A S E N O V AC
1941-1945.
Dokumenta
Knjiga I
NARODNA KNJIGA, BEOGRAD
Spomen-područje JASENOVAC
"... ČUVAJTE BRATSTVO I JEDINSTVO!
NE DAJTE DA VAM GA NEKO NARUŠI!
ONO NAS JE KOŠTALO SKUPO I ZATO
NE DOZVOLIMO DA DATE ŽRTVE
BUDU UZALUDNE. ČUVAJMO GA KAO
ZJENICU OKA SVOGA! ONO NAM JE
POTREBNO NE SAMO DANAS, NEGO
I SUTRA. ONO ČE BITI POTREBNO
KROZ DESET GODINA, ONO ČE BITI
POTREBNO VJEKOVIMA, DOK POSTO-
JE NAŠI NARODI...((
Josip Broz Tito
Tuzla, 27. 9. 1946.
PREDGOVOR
Ova knjiga ima svoju vrijednost u dokumentima koji se prvi put
objavljuju a istovremeno pokazuje i stepen razvitka jugoslavenske hi-
storiografije, koja, iz raznoraznih razloga, nije bila u dovoljnoj mjeri
okrenuta ovome značajnom području narodnooslobodilačke borbe naroda
Jugoslavije. U uvodnom dijelu autor je dao temeljan pregled zločinačkih
političkih pobuda i ciljeva, izraženih u zakonskim odredbama o formi-
ranju koncentracionih logora u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, kao i re-
doslijed njihova nastanka. Zločin, koji je pod vlašću ustaša carevao u NDH,
najpotpunije je izražen koncentracionim logorom Jasenovac o čemu nam
najbolje govori izvještaj Komisije za utvrđivanje zločina okupatora i
njihovih pomagača Demokratske Federativne Jugoslavije Međunarodnom
vojnom sudu u Nirnbergu. Taj izvještaj upravo ističe da je okupacijom
Hrvatske i formiranjem NDH sa kvislingom Pavelićem na čelu osnovan
na obali Save koncentracioni logor Jasenovac. Njega su držali u rukama
najvjerniji agenti vlade Njemačkog Rajha — ustaše. Mladen Iveković,
jedan od zamjenjenih logoraša, piše:
„Nema pera koje bi bilo u stanju opisati strahote i užasnu atmosfe-
ru Jasenovca. To premašuje svaku ljudsku fantaziju. Pakao, inkvizi-
cija, najužasniji teror, kakovi nigdje i nikada u historiji nije posto-
jao, krvološtvo divljih zvjeri, izbijanje na površinu najtamnijih i naj-
ogavnijih instikata, kakovi se dosad kod ljudi uopće nisu pojavlji-
vali — to je malo rečeno ...".
Zločini koje iskazuje preko 500 dokumenata u ovoj knjizi monstru-
ozno su djelo ustaša. Uz totalno istrebljenje evropskih Roma i Jevreja,
Hitler u zapovjesti o napadu na Jugoslaviju optužuje za tobožnju ,,pod-
muklost" Srbe, muškarce i žene, rasu niže vrijednosti „za koje treba
stvoriti zastrašujuće primjere". U općoj podjeli uloga kvislinga u ras-
komadanoj Jugoslaviji zločinački hitlerizam računao je prvenstveno sa
ustašama. U njihovim je redovima „drugi stub te države", dio katolič-
kog klera sa svojim i klerikalnim predrasudama i historijskim falsifi-
katima o svome i o drugim narodima. Priključila se je ustaškom rasiz-
mu i vjerska netrpeljivost protiv pravoslavnih Srba. Srbi u NDH su niža
rasa, strani elemenat u prostoru koji je isključivo hrvatski. Zato za njih
nema mjesta kao „dotepence" i nekadanje rimokatolike a sada otpad-
nike od katoličke vjere. Hitler je Paveliću dao zeleno svjetlo i za svoju
srbofobiju. Smatrao je, da je i genocid — iseljavanje, ubijanje, logori-
sanje i prekrštavanje Srba — uslov opstanka NDH.
Kažnjavaju se ne manje nemilosrdno i nekomunisti Hrvati kao i
slobodni zidari, kao na primjer Meštrović, koji su, po njihovim ocjenama,
služili beogradske režime. Ali zločinački je umoren i radićevac, seljak
književnik Pavlek Miškina, kao i velike grupe njegovih suseljana iz Pod-
ravine. Dakle, ustaški progoni su klerofašistički zločin.
Ovakova ustaška rasistička politika — „glas krvi, rase i zemlje"
— nicala je u evropskoj krizi tridesetih godina. Među tada formiranim
desetinama fašističkih zločinačkih „pokreta" u Evropi nikao je uz zločince
ustaše reakcionarnim pravoslavljem indoktrirani fašistički Ljotićev „Zbor".
U namjeri da vlada nad 50 evropskih nacija, nad 180 miliona porobljenih
stanovnika, Hitler ne samo u Paveliću i Ljotiću, nego i Nediću, Rupniku,
Draži Mihailoviću i drugim evropskim kvislinzima imao je svoje sa-
veznike.
Dokumenti, toliko brojni u ovoj knjizi, jasno govore da se je bijes
ustaša već 1941 (16. 9.) oborio i na 250 komunista Sarajeva, jednako
muškaraca i žena, uključujući recimo i Višnju Habunek, učenicu od 15
godina. Otpremljen je taj transport na željezničku stanicu Jasenovac —
Krapje. Jednako su se našli pred užasom smrti Srbi, Hrvati, Jevreji i
Muslimani. Tuzlanska i niz iza nje konferencija uglednih Muslimana
poručuju „čestitima da žive u slozi i ljubavi u teškom vremenu što ih
jedino može spasiti".
Rasistički bijes sručio se općenito bestijalnom žestinom da iskori-
jeni jevrejski i romski živalj koji je bio najviše disperziran seleči se
Evropom iz zemlje u zemlju. Vladavina ma koje varijante fašizma za
njih je značila samo groznu sudbinu niže vrste ljudi koja još nije u ne-
čuvenom stradanju cjelovito izučena, pa ni na tlu Jugoslavije.
U proljeće 1942. formirane su kolone Roma (Cigana) na putu u lo-
gor Jasenovac. „Gledao sam rijeke Cigana, njihove žene i djecu, kako
su se svakog dana slijevali u Jasenovac" — piše Mladen Iveković: „Dola-
zili su na klanje. Ubijalo se dnevno na vagone takove cigančadi kovr-
čavih glava i krupnih crnih očiju... Ne znam koliko je u Jasenovcu u
svemu pobijeno Cigana. Dok sam ja tamo bio (M. I. do početka septem-
bra 1942) najmanje 30.000."
Hitler je naumio, i ostvario, gotovo do kraja da jevrejske nacije
nestane iz Evrope. Od ukupno u Evropi stradalih oko 6 miliona Jevreja
(60°/o) na tlu Jugoslavije od 75.000 uništeno je oko 60.000. Ostalo je ži-
vih jedva 20°/o. Osuđeni na smrt su slati kao cjelina zajednice, i kao
porodice posebno Romi i Jevreji. Ali ne manje i olujna smrt Kozare.
Nezapamćeno uništenje djece užasno je i po odvajanju od majki. Svi
su se zajedno našli u istim, užasnim uvjetima. Tu stvarnost — optužu-
juću dok će biti historijskog pamćenja — pokazao je na zločinački na-
čin ustaški klerofašizam.
Književnica — Jevrejka Hana Levi — Has, i sama zatočenica u
koncentracionom logoru bilježi osjećanja srednjih društvenih struktura
u logoru. „Nismo mrtvi, a mrtvaci smo. Uspjeli su u nama ubiti naše
pravo na sadašnji život, kod mnogih i na budući, ali najveća tragika leži
u tome što im je uspjelo pomoću sadističkih i perverznih metoda da ugase
u nama svaki osjećaj normalnog bića koje nosi u sebi normalnu prošlost,
čak i svijest da smo nekad živjeli kao ljudi". Takvu psihozu u koncentra-
cionom logoru fašizam stvara i kroz tzv. unutrašnju upravu. To je po-
kušaj razdvajanja zatočenika, da bi se užasan pakao učinio još užasnijim.
Borbu protiv ovog zla organizuju komunisti. Ubijeni su zato naj-
bolji sinovi naše Partije Zaja, Keršovani, Cesarec, Adžija ali i Srbi Priča
i Galogaža i desetine drugih boraca svih naroda prije Jasenovca u kon-
centracionim logorima „Danici", Kerestincu, Jadovnu i drugim. Time su
opet ti borci jasno kazali da hrvatski narod nema ništa zajedničkog sa
ustaškim banditima. Radnici, inteligencija i seljaci — smjelo su digli
svoj glas protiv „svirepog streljanja srpskog stanovništva". I njih je upra-
vo zato zločinac Pavelić počeo zločinački ubijati. Jasno je, međutim, i
tada bilo da je okupator glavni vinovnik zla koje izvršavaju ustaški
zlikovci.
Taj je kurs bratstva i jedinstva pobjedonosno ovladao u Hrvatskoj
jednim i drugim masama naroda. Zato je Treće zasjedanje ZAVNOH-a
poništilo osovinsko komadanje Jugoslavije, kao i osnutak i postojanje
NDH. Poništeno je prekrštavanje i naređen povratak stanja knjiga krše-
tenih na 10. 4. 1941. godine. Isto tako da u takovoj tvorevini — „najcr-
njem dobu u povijesti hrvatskog naroda", jednako kao u bivšoj Jugosla-
viji, hrvatski narod nije mogao ostvariti svoja istinska nacionalna prava.
Progonjeni Srbi u Hrvatskoj učešćem u zajedničkoj borbi u ulozi prvobor-
ca dali su pomoć kod dizanja hrvatskog naroda, dali su dokaze o svo-
joj velikoj ljubavi prema zajedničkoj domovini u borbi, zajedno sa Hrva-
tima protiv zajedničkog neprijatelja.
Okupacijom i komadanjem Jugoslavije posebno je bila teška situ-
acija za komuniste u Hrvatskoj na koje se okomio bijes Pavelića. U
septembarskoj poruci 1941. ovaj zločinac „kakvog do sada nije rodila
hrvatska majka", kako kaže Tito, poručuje da svaki onaj koji misli da će
u NDH židovskom boljševizmu služiti mora znati da će mu glava pasti.
Zajedno sa uništavanim genocidom naroda pod udarom ustaško-kle-
rikalnog rasizma ginu i komunisti. O tome nam u ovoj knjizi svjedoče
brojni, autentični dokumenti.
Komunisti su 1941. preuzeli odgovornost za sudbinu našeg naroda.
Zločinu sti se suprotstavili i novim, vojničkim oblicima organizovanja.
Kurs na partizanski ustanički rat nije smio ostaviti opet ispražnjene gra-
dove, nije se smjelo dozvoliti da postanu centri reakcije. Ostavljeni na
tim zadacima komunisti su dali bezbrojne žrtve o kojima govore i ovi
dokumenti.
Rukovodstvo komunista po tradiciji brige za pale u ruke neprija-
telja borce i njihove porodice samim razvitkom postalo je i rukovodstvo
organizacije partijskog rada u koncentracionim logorima. Dokumenti
ovdje — po prvi put — objavljuju niz izvještaja iz ove, sa teškim žrtva-
ma vođene borbe. Komunisti su svjesno prihvatili svoju sudbinu i nas-
tavili borbu u tim daleko drugačijim od uslova robije u bivšoj Jugoslaviji.
Oni su organizatori bjekstva kao i svakovrsne solidarnosti i međusobne
pomoći u vidu ekonomskih zajednica. Oni su organizatori političke in-
