Admiral s Korduna. Bitke i sudbine

232 Pages·2020·5.53 MB·Croatian

by  Branko Mamula

Branko Mamula
Admiral
s Korduna
Bitke i sudbine
izdavač: Srpsko narodno vijeće, Gajeva 7/I, Zagreb
za izdavača: Dragana Jeckov i Aneta Vladimirov
urednik: Vuk Perišić
recenzent: Milan Radanović
prijelom: Ruta
tisak: it-graf
naklada: 400
isbn 978-953-7442-53-8
CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu
Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod
brojem 001071379.
Knjiga je objavljena uz podršku Ureda za ljudska prava
i prava nacionalnih manjina Vlade RH.
Zagreb, septembar 2020.
Branko Mamula
ADMIRAL
S KORDUNA
Bitke i sudbine
Tekst prenijela u elektronsku formu
Dragana Nikolić
Branko Mamula
PRILOG HISTORIOGRAFIJI SRBA KRAJIŠNIKA
PORODICA MAMULA
2020.
Mojoj majci
SADRŽAJ

9 Admiral s Korduna (Milan Radanović)
17 Predgovor
I. POGLAVLJE
23 Moja prva saznanja o rodu Mamula
36 Doseljavanje Srba u Gomirje
41 Napoleon i južnoslavenski narodi
45 Ilirski pokret i Krajišnici
50 General Lazar Mamula, vojni komandant i guverner Dalmacije
62 Život u Vojnoj krajini i njezino razvojačenje
II. POGLAVLJE
73 Mamule u Slavskom Polju
78 Moj zavičaj, djetinjstvo i rana mladost
87 Uoči teških vremena
92 Početak Drugog svjetskog rata
100 Njemačka napada SSSR. Ustanak naroda Jugoslavije
III. POGLAVLJE
107 Epopeja Petrove gore
114 Martovska ofanziva i pogibija moje obitelji
118 U obruču
IV. POGLAVLJE
123 S Korduna na dugi ratni put
129 Tokom Operacije “Weiss I”
131 Razbijanje njemačkog puka na Drenovači i pobjede nad
Talijanima u Lici
133 U Oficirskoj školi Glavnog štaba Hrvatske
136 Kapitulacija Italije i prodor Nijemaca na Jadran
V. POGLAVLJE
143 Borbe na Jadranu i oslobođenje našeg nacionalnog tla
144 Ratovanje na moru i moj pomorski nauk
150 Mobilnost II. pomorskog obalskog sektora
153 Vis – ključ Jadrana
155 Zarobljavanje broda Sipa – značaj i posljedice
160 Borbe na otocima u sjevernom Jadranu
167 Nakon oslobođenja Dalmacije
VI. POGLAVLJE
177 Odnosi s Britancima pošto je oslobođena Dalmacija
183 U završnim operacijama
193 Riječ na koncu
195 Kratice
Prilozi
199 Biografija Branka Mamule
207 Odlikovanja
209 Foto-album

Admiral s Korduna
Nakon što sam pročitao zapise admirala Branka Mamule, nametnula
su mi se dva ključna dojma. Prvi se dojam ticao činjenice da je u jednoj
ratnoj partizanskoj biografiji bilo moguće učešće u epopeji Petrove
gore u proljeće 1942. i, ne mnogo vremena zatim, učešće u pomorskoj
partiji šaha u zadarskom arhipelagu i na Kvarneru, posljednjih godinu
dana Drugog svjetskog rata. Kordunaški momak, koji nikad nije vidio
more i koji nije znao plivati, dvadeset ratnih mjeseci bio je učesnik
danas prilično zaboravljene savezničke borbe na sjevernom Jadranu,
koja se pretvorila u pobjedničku stratešku igru. Drugi dojam ticao se
činjenice da je taj kordunaški momak, svjedok dvaju stoljeća – naš su-
vremenik.
Veteran Drugog svjetskog rata s jedinstvenom ratničkom bio-
grafijom u desetoj deceniji života odlučio je napisati ratne uspomene.
U nekim zemljama to bi bila svojevrsna senzacija. U zemljama nas-
talim na ruševinama Jugoslavije sjećanje na ratnu generaciju Branka
Mamule opterećeno je neprijateljskim odnosom vladajućih ideologija
i demonizacijom koju nameću nove državotvorne političke elite, upr-
kos tome što je pokret kojem je pripadao Mamula oslobodio zemlju
od fašističkog okupatora, porazio domaće koljače, zavrijedio većinsku
podršku jugoslavenskog stanovništva i međunarodno priznanje te
izgradio neusporedivo pravednije i emancipiranije društvo od društva
ekstremne nejednakosti, endemskog siromaštva i transgeneracijske
neprosvijećenosti u kojem su živjele bezbrojne prethodne generacije.
Branko Mamula jedan je od posljednjih živih svjedoka jugoslavenske
revolucije. Njegovi memoarski zapisi sjećanja su na ratne doživljaje
10
milan radanović
mladića kojega je oblikovao revolucionarni i antifašistički pokret ko-
jem je pripadao.
Prvog aprila 1942., najtragičnijeg dana u svome životu, Bran-
ko Mamula imao je dvadeset i jednu godinu. Njegov životni put nije
mnogo odmakao kada je toga proljetnog dana u paklu Petrove gore
“naišao na kasapnicu nevine čeljadi koju su iza sebe ostavili ustaše”.
Nijedan događaj u Mamulinim sjećanjima nije detaljnije opisan. Ma-
mula i njegovi suborci, u šumi, po mrklom mraku, naišli su na ubi-
jene seljane. “Prepoznao sam ih skoro sve.” Zatim čitamo najkraću i
najstrašniju rečenicu u Mamulinim memoarima: “Tražio sam svoje.”
Najprije je prepoznao glas tetke Milevice koja je teško ranjena ležala
u krvi. “Nešto dalje u koloni s nama [partizanima] i njezin je sin Ni-
kola. On dolazi k majci koja moli da je ne ostavljaju takvu, da je ubi-
jemo. Od nje sam saznao da su moji pobijeni samo nešto dalje. Kada
sam došao do gomile ubijenih i iskasapljenih, netko mi je posvijetlio s
malo svjetla i ugledao sam grozan prizor – mrtve majku, brata Miloša
i sestru Milicu. [Sestra] Stana ležala je podalje.” Nakon nekoliko dana
doznao je da je pokolj preživjela sestra Danica, za koju je vjerovao da
je također ubijena. U jednom šumskom mlinu Branko je našao teško
ranjenu Danicu. “Nije mi izgledalo da će preboljeti.” Danica je nakon
što su ustaše napustili mjesto zločina pod hrpom leševa našla na teško
ranjenu sestru Stanu koja joj je umrla na rukama, nakon čega se sklo-
nila. Branko je od Danice doznao da je njihov otac, kada je doznao što
mu se dogodilo sa suprugom i troje najmlađe djece, napustio sve oba-
veze, kojih je bilo mnogo tokom tih kaotičnih i strašnih dana, kako
bi sahranio najmilije. “Moj otac bio je veoma čvrst čovjek, nas djecu
nije mazio, prebrodio je mnogo toga, ali nikad suzu nije pustio. Da-
nica mi je kasnije pričala da je, kada je nju pronašao, toliko plakao da
ga ona naprosto nije mogla prepoznati.” Četvero ubijenih Mamula i
danas počiva na mjestu na kojem je pobijeno, u dubini Petrove gore,
daleko od naselja i ljudi. O njima vodi brigu Daničin sin, koji se nakon
1995. vratio iz izbjeglištva. “Nakon njega i ovaj grob Mamula nestat će
na tragu jednog naroda koji je stotinama godina živio u Hrvatskoj, na
Kordunu i u pojasu Petrove gore – i nestao.”