Bruno Bušić junak-prorok-mučenik

2012·62.1 MB·Croatian

by  Mladen Schwartz

4SS
Jos ce mnogo trebati istpazivati i pisati oj
Bpuni Busicu, torn osBhujnom hpvatskam covjekuj
MLADEN SCHWARTZ
Jedan od nejvecih Hrvata zasluzio je jos knjiga. Bio
BRUNO BUSIC
je bolji nego njegov napod kakav je danas, zavedenl
i zaiuden, obnjao i onemocao. Takav, nije zavrijedio!
Bpunu i njegovu zrtvu. Bruno je ginuo za Hrvatsku|
a Hrvati se jos uvijek, i ponovno, klanjaju stranomj
tiraninu Titu. Preostaloj zdravoj manjini u Hpvat^
dano je stoga poslanje: stvoriti Novu Naciju Hrva-^
ta. U torn velebnom epohalnom potbvatu hrvatsk^
se elite ne ce moci, ne ce smjeti oglusiti i o nago-j
vor Brune Busica. I
I
Veliki Bruno Busicu! Slutio sam Tvoju velicinu
jos za zivota, ali ona je postala bjelodana istom
onoga trenutka kada si junacki i mucenicki paoj
Suborce i prijatelju, iz svoje Valhalle, gdje boravii
uz bok Staromu, Kvaterniku i Poglavniku, pomoz|
meni, pomozi svima nama, svom brvatskom naro
du, u ovom stanju, teskom kakvo nikada prije nijel
bilo! I
Tvoje i nase vrijeme jos dolazi. Jos Hrvatska
ni' propala! Neka Ti je bvala i slava u vijeke vjeko
va. Kamerad Ante Bruno Busid - s nama je! j
Knjiznica
Mladen Schwartz
SABRANA DJELA MLADENA SCHWARTZA
Svezak IX.: Bruno Busic
Dosadasnji svesci:
I. Protokoli, Zidovi i Adolf Hitler
II. Hrvatska nakon Tudmana
in. Sto je to - Desnica?
IV. Laz, zlocin i smrt demokracije
V. Novi Protokoli sionskih mudraca za XXI. stoljece
VI. Clanci i pripovijesti
VII. Schwartz o Starcevicu
VIII. Bleiburg i Haag
BRUNO BUSIC
Citanje i ispravljanje:
Neosmelas
Racunalna obradba:
JUNAK - PROROK - MUCENIK
Stjepan Ocvirk
Tisak:
Stega tisak
Naslovnica:
Dinko Dedic i Bojan Krstic
Zadnja stranica korica:
Znaci Pukovnije HVO-a Ante Bruno Busic
i Trece imotske bojne Bruno Busic
luvenalis Samizdat
© Mladen Schwartz 2012.
CIP zapis dostupan u racunalnom katalogu Nacionalne i sveucilisne luvenaliS SamizdaT
knjiznice u Zagrebu pod brojem 784504.
Zagreb 2012.
ISBN 978-953-98181-7-1
Hrvatskom ratniku
Ivanu Drmicu
Stavljam ruku na Hrvatsku
i kunem se da ne cu nikada
uzalud napisati njeno ime.
Ako vidite da sam se iznevjerio
Hrvatskoj i njenom narodu,
odsijecite mi ruku!
Brunina prisega
Ti si roda Rose Harambase
Kog tirani dobro upoznase.
Pucki deseterac
Nama je najstrasniji nauk o
neodporu protiv zla, terpno
derzanje spram zla.
Ante Starcevic
Optuznica protiv hrvatskog naroda
stalno je otvorena.
Bruno Busic
Udbaski hitci ispaljeni u Brunu
potvrdili su da nismo pogrijesili
sto smo imali puno povjerenje u njega.
Kazimir Katalinic
Djelo za koje se zalagao i za
koje je dao zivot Bruno Busic
nije ni danas dovrseno.
Branimir Luksic
KAZALO SADRZAJA
Proslov 11
BRUNO BUSIC JUCER I DANAS 19
I. Zivot 21
II. Smrt 36
ni. Posmrtna slava i zaborav 48
IV. Osoba, znacaj, vaznost 56
V. Odjeci, svojatanja, ideje 62
VI. Bruno - Ijevicar ili desnicar? 71
VII. Da je Bruno dozivio Erhaziju 76
VIII. Bruno Busic ija 85
Post scriptum 99
DODATAK 101
IX. Nema vise Brune Busica 103
X. Slava i odmazda; o kratkom zivotu i trajnom
djelu Brune Busica 105
XI. Sjecanja na Brunu Busica 112
XII. Povratak Brune Busica 160
XIII. //ow/wage Bruni Busicu uz 65. rodendan . . 167
9
XIV. Brunina pisma meni 171
XV. Otvoreno pismo Zvonku Busicu 180
XVI. O moj emu nesporazumku s Julienne Busic . 192
PROSLOV
Prijelomne tocke u zivotu ABB-a 197
Svjetlopisi 201
Knjigopisje 211 Lijepo je pisati i govoriti o Bruni Busicu, kao i o Kva
temiku, Starcevicu, Pavelicu... Jos vise nego lektira, nase
Mladen Schwartz 216
vlastite rijeci, temeljene na dubljem dosluhu s herojima,
Knjige Mladena Schwartza 218
priblizuju nas njima, preuzimamo i bastinimo nesto od njih,
cutimo navalu plemenitosti koja nas obuzimlje prenoseci
se s njih, udisemo svjezi, zdravi zrak visina na kojima su
obitavali. O Bmni je dosta napisano, jos vise ce tek trebati
napisati, a i to ce jednom doci, kada izvojstimo i dozivimo
svoju pravu, nepatvorenu, istinsku slobodnu Hrvatsku, za
kakvu smo se borili skupa s njim. U meduvremenu, ipak,
ima i u dosadasnjim naslovima (navodim ih u bibliografiji
na kraju knjige) dosta podataka o velikanu koje ne moram
i ne kanim ponavljati.^ Poput moje knjige o Starcevicu^, i
ovu bi valjalo shvatiti ponajprije kao moj osobni hommage
junaku iz naslova, izraz zahvalnosti sto mi je usud dodije-
lio, uz ostale, upoznati i ovoga vaznog Hrvata, te s njime
uspjesno suradivati - i zato ona sabira napise sto sam ih o
' Za pregled Busiceva zivotopisa preporucam knjigu Andelka
Mijatovica, koja je navedena u bibliografskom dodatku. Ni on, kao
ni ja, kao niti Boze Vukusic, medutim, ne odgovaramo konacno na
pitanje o pozadini Brunina ubojstva i o identitetu njegova ubojice.
Da dobijemo taj odgovor, morat cemo se strpiti do obnove Hrvat
ske Drzave, za koju se borimo! Onda ce se sve okolnosti vrlo brzo
razjasniti, u to uopce ne dvojim!
^ Schwartz o Starcevicu; Nepoznato i neobicno o Staromu (luve
nalis Samizdat, Zagreb 2007.).
10 11
Bnmi pisao u razlicitim razdobljima svojega zivota, jos od Nekoliko je povlastica kojima me je Svevisnji obdario u
njegove svete smrti pa sve do nedavno. Pisao sam ih kao mojemu zemaljskom zivotu. Jedna je od njih da sam roden
suborac, suradnik i prijatelj, kao odani stovatelj, napokon, u tako slozenom, uzasnom i prekrasnom XX. stoljecu, ko-
kao nacionalni borac i nacionalni promislitelj, ne medutim liko god nerijetko osjecao ceznutljivu nostalgiju za grcko-
kao povjesnicar ili kronolog. Svakom svoje! Kada ne bi rimskom antikom, Srednjim Vijekom ili Renesansom...^
djelovalo kao svojatanje i zvucalo kicasto-sentimentalno, Cio dosadasnji zivot odlucivao sam o sebi slobodno, sam,
laijiga bi se ova mogla zvati i »moj Bruno«. Ne zove se, bez tutora i gospodara. Sam sam mogao odrediti cime cu
ali s takvim necim citatelj ovdje ima posla. se baviti (filozofija, knjizevnost i politika), tojest da bez
Na pisanje knjige o Bruni potaknula me je nadasve po- ikakvih izvanjskih prisila mogu zivjeti i raditi u suglasju
treba da, iz svojega motrista, iznesem sto o njemu znadem sa svojim darovima i pozivom. Smio sam donijeti i odluku
na vecu slavu toga istaknutoga muza u casu kada su se ba- 0 zemlji u kojoj cu veliki dio zivota prozivjeti (Njemac-
nalnost, ignorancija te posvemasnja dusevno-tvama bijeda ka), te o narodu za koji cu se zrtvovati (moj hrvatski na-
nasih sunarodnjaka udruzile u zaboravu veUcina kakva je rod, kojemu sam se priblizio razmjemo kasno). Zahvalan
i Brunina. Osobito je ovaj sastavak ponukan krivim inter- sam Bogu navlastito i na nekoliko kljucnih osoba koje sam
pretacijama njegova djela^ svojatanjem njegove bastine imao prigode upoznati. One nisu toliko na mene utjeca-
te rovarenjem raznih podzemnih cimbenika, navlastito s le, koliko su me ucvrstile u mojim vec osvojenim nazori-
ciljem da se dovedu u pitanje moja suradnja s Brunom i ma i time me osokolile na djelo. Jedna je od njih »Titov
njezini stvami dosezi, sve do nepojmljivo suludog i zloci Trocki« Milovan Dilas (kojega politicke i srodne grijehe
nackog podmetanja da sam - ni manje ni vise - upleten u u vrijeme nasih intenzivnih razgovora nisam poznavao); i
okolnosti njegove nasilne smrti!"* prije susreta s njim bio sam izgradeni antikomunist; ali mi
je Dilas zracio zdravim primjerom odvaznog buntovnika,
koji je za svoja uvjerenja pripravan podnijeti zrtvu.^ Dmgi
^ Kako sve nije tumacen Bruno Busic (koji pritom, uostalom,
dijeli usud mnogoga iznimnog muza)! Viden je ponekad kao obicni
zumalist ili pjesnik; gospodarstvenik, znanstvenik; umjetnik i boem,
pace invalid; terorist i sovinist, prosovjetas, neprijatelj Zapada i stet- ^ A kakvo ce biti ovo XXL, u koje upravo uplovismo, jos cemo
ni radikal, predstavnik marginalne skupine i voda Hrvata... vidjeti, i na tome, nadam se, suodlucivati.
Nesretni »Panta«, pravim imenom Branko Seric, suradnik ^ Ipak, jos su dvojica istaknutih intelektualaca za mojega bio-
opskumoga Slobodnog tjednika pod komandom jos opskumijeg gradskog zivota na mene utjecali, premda mnogo nebitnije, frag-
Marinka Bozica, posve me je ozbiljno, tijekom jedne vecere u za mentamo i izvanjski. Jedan je od njih bio Vartkes Baronjan, srpski
grebackoj gostionici »Vinodol« 1991., u drustvu njegovih pajdasa, glazbenik armenskoga podrijetla, cijoj sam se eradiciji kao mladic
nagovarao da »priznam« kako sam ubio Brunu. Buduci da se nisam divio, i koji mi je, u mojoj 16 godini, posudio knjigu Sigmunda
uspio razljutiti na bezobraznu budalu, kojoj nista nije bilo dostatno Freuda, da bi me se ovaj u toj ranoj fazi duboko dojmio. Osim
sveto da bi polucio svoju isplativu naslovnicu, morao sam se po Baronjana, dugujem i svojemu profesoru, hrvatskom Srbinu Veljku
malo smijati. Koracu, vazan poticaj; savjetovao nam je, naime, da svaku misao,
12 13
je Thomas Molnar, madzarsko-americki katoUcki filozof osiobodenja, to je samo zato jer se i nadalje osjecam i di
politike, desno-konzervativne usmjerbe. Desnicar sam bio jelom Hrvatske, jer ju volim nista manje nego prije, jer je
postao u najranijoj mladosti, instinktom, promisljanjem ostala nepromijenjeno moja. Ali ne mogu previdjeti i pre-
i lektirom Nietzschea, no Molnar, cije sam knjige isprva sutjeti da je gotovo stravicno na sto smo spali, gdje to zi-
posudivao iz americke knjiznice u Biogradu na Dunavu, vimo i sto se to s nama dogodilo. Umjesto Brunine Hrvat
uveo me je u drustvo intelektualne desnice, ponajprije u ske, dobili smo recikliranu jugo-titovsku, neopartizansku,
Njemackoj.^ avnojsku Pseudohrvatsku kao uskrsnulu jugovinu manjeg
Last but not least, tu je Bruno Busic. Ni on me nije formata. Nerijetko izgleda da su nase zrtve, ustaske zrtve,
ucinio necim sto vec ne bih bio; postao sam pristasom Hr zrtve Domovinskoga rata, zrtve nas boraca iz iseljene Hr
vatstva jos u Biogradu, promatrajuci bahatost velikosrp- vatske, otisle u vjetar. Pisuci o Bruni, s nostalgijom se pri
stva i prateci pravednost Proljeca. U emigraciji prvo sam sjecam nasih pothvata, onoga vremena herojske, revoluci-
se povezao s Vinkom Nikolicem i Ivanom Jelicem, bratom oname nacionalne romantike, volje i nade u borbi za nesto
i nasljednikom tada vec pokojnoga Branka. Suradivao sam veliko, umjesto cega smo dobili ovo ogavno podgrijano
u njihovim glasilima, sastajao se s vodecim emigrantima, robstvo tudinskom gospodaru, ovu restauraciju najgorih
simpatizirao s hrvatskom borbom. Ali sam konacno i ne- vidova titovine. Ne, Bruno, ovo nije Tvoja i moja Hrvat
opozivo postao hrvatskim borcem, poistovjetio se bezo ska.^ Je li ona nasa, ona po nasoj mjeri i ukusu, uopce
statno s hrvatskim nacionalnim usudom, istom nakon sto u
Mannheimu, rujna 1976., upoznah Brunu Busica. ^ Bruno je znao kakvu Hrvatsku hoce; bilo je tu i naivnog ilu-
Tako je to ostalo sve do danas, pa i ako ponekad osje- zionizma, barem u onoj mjeri u kojoj je vjerovao kako ce upravo
liberalna demokracija zamijeniti komunisticku tiraniju necim pri-
cam bijes i tugu zbog hrvatskih nacionalnih mana, robsko-
hvatljivim, vrijednim i trajnim. Drzao je takoder, i poetski formuli-
ga karaktera i nedoraslosti Hrvata zahtijevima nacionalnog
rao, da buduca Hrvatska treba i moze postati »radosnim susretistem
Istoka i Zapada«. To je bila zamisao nastala na realnosti tadasnjega
blokovskog bipolariteta. Danas bi ona znacila neutralnost s obzirom
svaku biljesku, ispisujemo na posebne arke papira umjesto u biljez-
na USA i EU. Ali, vladajuci su liberal-demokrati posve nezamislivi
nicu. Na taj se nacin elementi mogu premjestati, povezivati, slagati kao provoditelji i jamci takve neutralnosti! - S druge strane je Bru
u vece sustavne cjeline. Da nisam pribvatio ovaj naputak, ne znam no, instinktom nepatvorenoga proroka, jasno predvidio put kojim
kako bih, u zadnjih pedesetak godina, ista vecega napisao! ce se doci do obnove hrvatske drzavnosti. Vidio ga je kao obiljezje
^ Od muzeva proslih vremena pak, koji nisu dozivjeli nase doba, vremena kada prestane jugo i zapocne bura, te kada padne Berlin-
presudno su moju misao i djelo odrediU ponajvise ovi: Platon, Plo- ski zid. Znao je da ce put biti krvav, da se sloboda ne ce izvojstiti
tin, Bohme, Machiavelli, Schelling, Schopenhauer, Nietzsche, Max »za zelenim stolom, nego u zelenoj sumi«. Znao je i da ce biti rata
Stimer, Otto Weininger, Mussolini, Hitler, Starcevic, Kvatemik, sa Srbima i s »Turcima«. Zato je opetovano podsjecao da pravo
Pavelic: podupiraci me u moj em izboru kljucnih zasada, Transcen- mjesto za hrvatskoga ratnika nisu zapadnjacki gradovi vec Velebit.
dencije i Hijerarhije. A od pozitivista, marksista i demokrata ucio Napokon, s obzirom na tada buducu drzavu, lucidno je prorekao
sam kako ne treba misliti i djelovati. kako ce prave nevolje, nakon osiobodenja iz srpskoga robstva, na-
14 15
jos moguca, ili je vec sve izgubljeno? Nije - jer ne smije tovi mojih govora a njemu, jedan je odrzan zagrebackim
biti! Borba se nastavlja, a Ti, pomozi s Nebesa! Neka bude studentima 1991., a drugi 2000. na Bruninu zagrebackom
kako bude, sto gore - tim bolje, od nereda redu, iz tekuce grobu, u povodu 22. obljetnice smrti. Treci, »Bruno i mi«,
dekadencije u Novi Eon slave i velicine! Slijedece stranice izgovorio sam u listopadu 2010. u Makarskoj, a ovdje ga
posvecujem junaku, proroku i muceniku Rosi, s dubokim nisam donio jer uglavnom temelji na nekim dijelovima ove
stovanjem i iskrenim simpatijama.^ knjige. Nisam unio niti djelomice opsirne dopise raznim
novinama (»Nedjeljna Dalmacija«, »Zapad«...), u koji
PS: Glavnom tekstu ove knjige, kako bih ga upotpunio,
ma ispravljam ceste nesporazumke te branim uspomenu
pridodao sam, pod naslovom Dodatak, nekoliko drugih
na palog velikana. Za jednu slijedecu zgodu ostavio sam
svojih radova o Bruni Busicu. O Bruni sam pisao i govorio
i potanki prikaz nasih brojnih brzoglasnih razgovora, cije
puno, i ovdje nije sve moglo uci. Tu, primjerice, nisu teks-
rukopisne protokole cuvam i od kojih bi se mogla sastaviti
posebna knjiga. Nisam, napokon, uvrstio jedan svoj cla-
nak o Bruni iz nasega australskog »Hrvatskog tjednika«,
stati tek »kada nas nasi budu krali te prodavali svjetskim j..•vjetri-
jer mi u casu dovrsavanja ove knjige nije bio pri ruci. U
ma i makrolopovima. Navalit ce na nas kao velike ptice grabljivice.
tom clanku postavljam pitanje u cemu je zapravo velicina
Tada ce biti najvece i nerjesivo pitanje - kako nas spasiti od nas
samih?!«. Doduse, ovo mjesto vjerojatno nije autenticno, kako cu Brune Busica, koja je nedvojbena i bjelodana. Jer, Bruno
poslije spomenuti. Ali odgovara Bruninim uvjerenjima. nije vrhunski pjesnik, niti prvorazredni znanstvenik; izvrs-
5 U sklanjanju imena »Bruno« odlucio sam se za deklinaciju pre nih novinara ima i drugih, ali novinar sam po sebi i nije
ma zenskom rodu: Bruno, Brune, Bruni... Protiv toga govorila bi,
»velik«. Bruno je velik jer je sve te svoje darove stavio u
dakako, ne samo muzevnost nasega heroja, nego i okolnost daje ri
bezuvjetnu sluzbu Domaje, za koju je zivio i izgarao, za
jec o ne-hrvatskom, njemackom imenu {braun. Bar; smedi, medvjed;
kojuje nesebicno istrastveno djelovao, radikalno i ekstrem-
Bruno je ime niza njemackih vladara, kao i svetaca, a iz XI. stoljeca
potjece sv. Bruno Kolnski, utemeljitelj reda kartuzijanaca na tragu no, i za koju je napokon junacki i mucenicki pao.
sv Benedikta, zastitnika Europe), koje nam je doslo preko latinskog Sto dakle ovamo ulazi? Iz izvanrednoga dvobroja »Hr-
i talijanskoga, i koje bi valjalo sklanjati kao Otto (Otta), Marko (Mar-
vatskoga lista« (I; 4-5 = student -prosinac 1978., Mainz),
ka), Tito (Tita). Ipak, cuje se nerijetko i »Tite«, »Titi«. To je zato jer
koji sam sam uredio nakon Brunine smrti, od niza svojih
se i strana imena sa zavrsetkom na »o« dozivljavaju poput doma-
clankovnih, dokumentarnih, bibliografskih priloga, te uvo-
cih: Pero, Joso, Anto. Ova u hrvatskom genitivu uvijek glase »Pere«,
»Jose«, »Ante« (Cmogorci pak, kao i Dubrovcani, dekliniraju: Pera, da Bruninim napisima sto sam ih u tom svesku donio, iz-
Josa, Anta). Odabrao sam, dakle, pucku deklinaciju, koja se opcenito dvojio sam za dodatak ovoj knjizi slijedeca dva: (1) »Nema
tolerira po analogiji s ovim narodnim imenima. Covjek iz puka, onaj vise Brune Busica« (str 3) i (2) »Slava i odmazda; o krat
koji uistinu stuje Busica, nikada ne ce govoriti o »Brunu«, sjecati kom zivotu i trajnom djelu Brune Busica« (str. 14-16). Na
se »Bruna«. Taj sam pucki jezicni osjecaj i uvrijezenu uporabu, eto,
dalje slijede (3) »Sjecanja na Brimu Busica« sto ih je (na
ovdje (kao sto i inace cinim u govoru i pisanju) htio sacuvati, izraza-
kon odustanka zagrebackoga dvotjednika »Start«, koji je
vajuci stovanje autenticnim, rasnim busicancima.
16 17